| 2022-05-19 10:45:18 Izložba KAD ČUJEM DARUVAR - KAD VIDIM DARUVAR KAD ČUJEM DARUVAR - KAD VIDIM DARUVAR
Izložba koju je pripremila prof. Majana Štor uz pomoć učenika i kolega ETSDA. Hvala Kruni Lokotaru i Moniki Herceg što su se odazvali i posjetili izložbu te odgovarali na pitanja naših učenika.
 Intervju se može u cijelosti pročitati u nastavku...
Kad čujem Daruvar s Krunom Lokotarom i Monikom Herceg
Arian Budimlija i Dorotea Takač, 3. H
Kada sam naručivao priče, pazio sam da neke bitne periode pokrijem. No, s nekim pričama se nije znalo kamo...
Subotnje prijepodne bilo je rezervirano za Daruvarski cvjetni sajam. U atmosferi sajma, na izložbi "Kad čujem, vidim Daruvar" razgovarali smo s urednikom zbornika "Kad čujem Daruvar", Krunom Lokotarom i jednom od spisateljica priča Monikom Herceg. Kruno Lokotar diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagradu Kiklop dobio je 2004. za najboljeg urednika. Objavljuje kritiku, kulturološku publicistiku, esejistiku, putopise. Rođen je u Daruvaru i pohađao je Ekonomsku školu u Daruvaru. Prošle godine objavio je zbornik priča "Kad čujem Daruvar". To sve nam je bilo dovoljno intrigantno da njemu i njegovoj suradnici postavimo nekoliko pitanja o jedinstvenom zborniku "Kad čujem Daruvar".
Kako ste došli na ideju da izaberete 28 autora i kako ste odabrali baš te autore?
Kruno: Broj nije bio limitiran te sam mislio da će ih biti 20+ . Više sam mislio da će broj biti bliži dvadesetak, a ne tridesetak ljudi, to jest 28, jer ipak ih treba platiti. Kontaktirao sam puno više autora, no na temelju svog iskustva, i novinarskog i književnog, nije bilo teško izabrati. Na koncu je 28 ljudi pružilo ruku, na čemu sam im neizmjerno zahvalan te su ušli u finalnu varijantu knjige. Kada je knjiga otišla u prijelom, NIkola Kuprešanin je nešto snimao u Vukovaru te su pronašli audiozapise o tome kako će biti bombardiran Dalit, da je to našao samo tjedan dana ranije, imali bismo još jedno djelo. Još nekoliko ljudi nije stiglo napisati, tako da bih ja imao materijala za dvije knjige Kad čujem Daruvar, no imam i nekih drugih svježih ideja.
Jeste li sve autore osobno poznavali ili ...?
Kruno: Da, naravno, ja sve autore u Hrvatskoj osobno poznajem, što se književnosti tiče.
Kakva je bila Vaša prva pomisao kada ste čuli riječ Daruvar?
Monika: Zapravo ja o Daruvaru nisam znala puno, no tu je srećom bio Kruno koji me je usmjeravao i davao mi nekoliko mogućih priča koje bi me mogle zanimati i jedna među njima bila je ta o Evi Fischer, koja se i Kruni i meni učinila interesantna za napisati ciklus pjesama. Tako da me je Kruno „pogurao“ u tom smjeru jer je znao da će mi odgovarati ta tema. Mislim da je jako bitno za reći da je Kruno znao kojim autorima će čak koje priče odgovarati te je vjerojatno počeo komunicirati s ostalim autorima kao i sa mnom i tako nekako predosjetio što bi koji autor mogao imati s tim nečim. Znao je da ću se ja „zakačiti“ za Evu Fischer i imao je pravo. Kako je on meni slao puno materijala, tako sam ja čitala i o Daruvaru i o nekim stvarima konkretno koje sam stavljala u pjesmi o Evi Fischer, jer da bi se napisala pjesma o jednoj slikarici potrebno je poznavati grad u kojem je hodala, tako da sam tada u stvari saznala jako puno o Daruvaru. Sada sam, evo, prvi put vidjela Daruvar, tako da je sve sada smisleno i sve je na svojem mjestu.
NA TO JE KRUNO DODAO:
Monika u svojoj zbirci Lovostaj ima niz pjesama o konkretnim osobama, o znanstvenicama, ženama pa je onda nju vrlo lako za povezati s ovom temom i znao sam da će te ta impresivna biografija dotaknuti te da će se ta Monikina i Evina umjetnost ispreplesti. I da, autori su dobili zapravo teme, sugerirane su im. Malo sam ih ugrubo usmjeravao, ako nisu imali ideju, a željeli su sudjelovati.
Naslov knjige je Kad čujem Daruvar, kako ste došli na ideju da knjiga nosi baš taj naslov?
Kruno: Zato što je to bilo najjednostavnije rješenje, a najjednostavnija rješenja su najbolja. Dakle, on naprosto govori što se krije u njemu. Mene je zanimalo kakav mentalni dojam imaju ljudi koji nikada nisu bili u Daruvaru ili su samo prolazili usput, u prolazu Daruvarom te njihova predodžba o gradu kad čuju to ime. Vrlo jednostavno, no bio sam sretan kad sam na tu jednostavnost uspio svesti na knjigu.
Kruno, s obzirom da ste rodom iz grada Daruvara, zašto ste ga odlučili napustiti i preseliti se?
Kruno: Zato što sam upisao fakultet, nakon što sam upisao fakultet, život naprosto ide tim tijekom i posebice u neko doba, da bi se bavio ovim čime se danas bavim, a to je da sam urednik i kada sam radio u zagrebačkim firmama, nisam to mogao raditi izdaleka, kako bih danas vjerojatno puno lakše mogao zbog napretka tehnologije. Daruvar je naravno moj grad kao i Zagreb, zapravo mi savršeno odgovara da budem malo ovdje, malo ondje i nadam se da ću tako i živjeti idućih još nešto godina.
Kako ste odabrali redoslijed priča u knjizi?
Kruno: Tu je bilo puno posla i ja mislim da sam dva i pol sata slagao raspored priča, bilo je jasno da ćemo napraviti uvodni dio i tada sam mislio napraviti drugom kronologijom kojom bih odredio, da idemo od daljeg prema bližem. Kada sam naručivao priče pazio sam da neke bitne periode pokrijem. No, s nekim pričama se nije znalo kamo i onda mi je stvar bila dosta jednostavna. Nakon mog uvodnika, Stanka Andrića sam stavio za otvorenje jer je to jedan znanstveni tekst iz kojeg sam čak i ja nešto naučio o Daruvaru, a Stanko zna sve o Slavoniji, posebice istočnoj i zna i Daruvar. Dakle, prvo sam postavio povijesne temelje grada, a onda jedno osporavanje i njegovo postojanje naknadno kroz društvene mreže, nadalje sam išao grubom kronologijom .
Znamo da uvijek postoje pozitivne i negativne reakcije na knjigu, što mislite kakve su bile reakcije Daruvarčana kada je knjiga izašla?
Kruno: Do mene su doprle samo pozitivne, ali i inače do autora ili urednika dopiru pozitivne reakcije, znam da su neki ljudi rekli da im priče nisu jednako dobre, ali to je u redu. Volio bih čuti i negativne jer one su uvijek za mene konstruktivne, no nisam ih dosad čuo.
Monika, volite li više pisati poeziju ili priče?
Monika: Pa svakako poeziju, jer mi je daleko prirodnija i to je moja zona komfora, ali se neprestano tjeram izlaziti iz te zone komfora. Sada, u zadnje vrijeme, se tako tjeram i pisati kratke priče. Zapravo, tjeram se neprestano izlaziti iz te zone komfora jer mislim da je zona komfora isto stvar navike. Meni je poezija bila prirodnija i dugo sam se bavila pisanjem poezije, još od kad sam bila dijete. Očekujem da će mi se s nekim vremenom, kada mi se proza ponovno otvori i ona postati zona komfora, pa ćemo vidjeti.
U Daruvaru 14. svibnja 2022.
|
| Srednja škola Daruvar |